Ludosti boga Velesa
Paganinov defter, ostava, magazin... sveska...
23.02.2008.
CUJICAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA....
MOJI DRAGI PRIJATELJI OLJA I STEFAN, DANAS SU DOBILI BEBU CUJICUUUUUUUUUUUUUUUU.... MARGITU...
Da nam je ŽIVA i ZDRAVA, da je bogovi čuvaju, da nad njom bdi boginja Vesna i njene kćeri, da je obdari svakim dobrom i radošću... Bogovi dajte, bogovi dajte, bogovi dajte.... pred vama leprša svijeće i divni mirisi se uzdižu k nebu....
CUJICAAAAAAAAAAAAAAAAAA, CUJICAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA, CUJICAAAAAAAAAAAAAAA.... JUHUUUUUUUUUUUUUUU... CUJICAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA.....
PRESRETAN SAM!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
16.02.2008.
Stope...
Ostavljao je tragove za broj većih tena u tankom februarskom snijegu, kojih za nekih desetak minuta neće biti. Trag će mu se uskoro zametnuti. . U zadnje dvije godine neprestano ga spopadaju misli da će jednom umrijeti. Predočuje sebi kako će najmilije prepuštati zemljinoj probavi. Šta će se u njemu odigrati kada bude gledao i doticao njihova beživotna tjelesa? Maloprije je ispratio djevojku. Drago mu je što je uzela taksi, iako živi daleko. Taksi je bezobrazno poskupio. Još jedna novina u memljivoj pustahiji Mahalapolisa (bivšeg Sarajeva). Šofer je imao tupavu facu, koja ga je podsjetila na priču prijateljice. Njenu komšinicu je izvjesni taksista silovao i isprebijao. Za to je dobio 2 godine zatvora. Dvije jebene godine za jedan upropašteni život. U glavi su mu se izmjenjivali strašne slike mogućnosti da to neko uradi njegovoj curi. Kako njen osmjeh i sreća kada nešto naslika ili napiše nestaju zbog krvoločnosti jednog poluproizvoda vode i proteina, koja uzalud troši oksigen. Pravosuđe je manjkavo i to je fakat. Za štetno egzistirajuće kreature treba da važi regula koju je nekoć smatrao surovom i zastarjelom: oko za oko, zub za zub. "Ako samo malo razmislimo" zapisao je tu večer u svoj dnevnik, "dolazimo do zaključka da za svoju egzistenciju ubijamo uglavnom posve bezopasne životinje, odnosno života lišavamo svakovrsnu faunu, koja također osjeća bol. Također smo prisiljeni radi svoga zdravlja tamaniti miševe, kuce...Zaista bih radi ubranog cvijeta, otrovanog miša, ili roja komaraca otrovanih insekticidom osjećao više grižnje savjesti, nego radi likvidacije objesne i bahate spodobe koja je u stanju istući i silovati ženu. Više grižnje savjesti???? Ne bi je ni imao. Barem bi se crvi, bube i, na kraju krajeva biljke, obradovale njegovim ostacima - nakon što bi malj, čekić i drugi lični pronalasci uradili svoje." A vrijeme će, poput snijega, ionako zametnuti tragove...
15.02.2008.
Bezobrazluk koji je prevršio svaku mjeru
Vlasti Federacije i Kantona Sarajevo (zajedno sa dražesnom mahalonačelnicom kraljicom šopinga) dosegle su samo dno najniže podmuklosti. U javnom pismu (plaćenom wc papiru od Avaza budžetski, dakle NAŠIM novcem), konstatovali su kako je bunt građana Sarajeva protiv njihovog lopovluka i samovolje (potaknut ubistvom Denisa Mrnjavca i teškim ranjavanjem Admira Alikadića), ni manje ni više nego "organiziran izvana". Za ove optužbe (podrivanje države) u Dnevnom Tariguzu nije pružen ni jedan jedini dokaz. Ta arogantna čudovišta, ponikla u totalitarnom sistemu, em kradu novac, em novcem građana ponižavaju iste te građane u "novini čiji vlasnik je Fahrudin Radončić osnovao zajedničku firmu Delta sa miloševićevim ministrom Miškovićem i partnerom arhizlotvora Radovana Karadžića - Vojinom Lazarevićem (i onda se čudom čude što dobijaju kamenice, cigle i flaše). Savršen krug pakla, laži i obmane. Danas su se iste te kreature razletile po dječijim bolnicama i održavaju nekakve konferencije o sprječavanju delikvencije (šuplje priče), ne bi li se pokazali u drugačijem svjetlu - kao zabrinuti i humani. Na sutrašnjem protestu bi trebalo pozvati antidodikovske struje u RS-u da počnu sa sličnim manifestacijama protiv premijera koji sebi povećava platu na 5000 KM, ministrima na 4500, dok je najniža penzija, uz sva poskupljenja 150 KM. Biće, doduše, teško razbijati tamošnju kolektivnu svijest, potpuno zamračenu nacional-šovinističkim turbofolk ludilom, no upravo zbog toga sa tim treba započeti što prije - posla ima na pretek. Sada je ne pet minuta do 12, već pet sekundi do 12, jer ako generacije stasaju u duhu ovo ili onoentitetskE BIJEDE, definitvno smo najebali sa EU ili bez. I Danis Tanović, a i Dragomir Babić najavili su formiranje stranke na nivou BiH. Pa možda ipak ima nade... nadam se.
DAKLE SUTRA 13:00 ISPRED KATEDRALE. Dole razbojnička klika!!!!
12.02.2008.
Još o Velesu...
On vodi ljubav sa sunčevom momom
Vješticom
nestajući u vrtlogu tajnovitih šapata
onoga što prođe
i svakom smrću jedno je
sa bujanjem bezbroj nastajanja...
I govori:
Moreno...
iako Mjesec je mlad,
znam da blizu je smaknuće...
11.02.2008.
Ko je Veles?
O Bojane, starog doba pjevče,
da maši se tanahna gudala
i zatresi zlatne strune redom,
zapjevaj nam kano slavulj s grane
il' ka munja pros'jecaj oblake,
opjevaj nam slavu Igorovu,
de se vini Trojanovu zidu,
pa nam pričaj proročkijem glasom:
»N'jesu ono tice sokolovi
te prel'jeću svud široka polja,
već je ono jato plašivica
te pobježe Donu velikomu
(kami b'jedni da pobjeći mogu!).«
Veles-boga unuče preslavni...
Ovo je dio staroruskog epa Slovo o Igorovom pohodu iz XII, vijeka u kojem se pojavljuje bog Veles po čijim je ludostima sa jastvom i jestvom ovaj blog i nazvan. Dakle, između ostalog zaštitnik pjevača i svirača. Od njega dolazi nadahnuće. Za daljnje informacije predlažem sjajno sastavljen članak na hrvatskoj wikipediji, a dodatne podatke uskoro očekujte na ovom blogu.
Kada stihom skinem mađije sa zvijezde,
prinosim žrtvu
svircu Velesu.
Da sto srca imam,
Svako bih ti,
ludi
bože,
žrtvovao,
svako bi od njih
u cvijet pretvorio....
10.02.2008.
Rješenje za društvene probleme
I nakon ubistva Denisa Mrnjavca... nakon što je sahranjen na malenom groblju na uzbrdici... nakon što je predat crnoj zemlji u bijelom sanduku... sinoć u Sarajevu je jedan momak koji je sa mnom u skloništu igrao žandara, remi i tača prostrijelio mozak drugome.. ispred ne tako dobre kafane... a noćas se opet neko našao da baci bombe na autobusku stanicu na Dobrinji. Malo je bilo gađati predsjedništvo jajima. Trebalo je ponijeti molotovljeve koktele i zapaliti tu prokletu zgradurinu. Simbol korupcije, kriminala i besčašća. Ali ne danas ne subotom - nego onda kada su svi saradnici mafije, tobožnji političari unutra... da zamiriše miris njihovog reš-pečenog mesa, punog zlih i izvitoperenih licemjernih gena. Ali da li bi time riješili zagađeni izvor naših problema? Ne zavarajvamo se. Stvarna vlast je kod onih koji iimaju novac, a to su ratni profiteri i mafijaši. Oni koji su cijeli rat trgovali namirnicama, naftom, drogom i oružjem, a sada su tobožnji neimari koji diktiraju dvostruku strategiju svog enormnog bogaćenja na račun budala, što je sinonim za narod. Prva strategija je ona arhrikriminalca Dodika - digni u zrak i ušutkaj. Postavi svoju rodbinu i jarane u sve medije i miran si. Druga strategija je u Federaciji. Pustiš da se laprda do mile volje, ali to ionako nikome ne može nauditi, jer se računa na gomile servilnih i zatupljenih. I dobro se računa. Prva i druga strategija su doduše povezani sa licemjernim aspektima srpskog, bošnjačkog i hrvatskog mentaliteta u BiH. U svakom slučaju jedna sluzava i ogavna kaša šljama, sluzi i govana. Eto prijedloga za nova imena konstitutivnih naroda. A gdje je riješenje? Kada bi smo imali barem vojsku kako valja, to bi svakako bio vojni udar, u kojem bi vojska i policija proglasile vanredno stanje na nekoliko sedmica i za to vrijeme uhapsile i strijeljale sve mafijaše i njihove političke saveznike. Sve do jednoga pokositi i zatrijeti bez milosti. Tek onda bi Bosna i Hercegovina bila spremna za priključenje EU, ili, ako to ne, ono barem da bude država kao i ostale države te zajednice - daleko od idealnog, ali svakako ne društvo kojim dominira interes onih koji su do jučer bili djeca, odnosno čudovišta koja su rasporila trbh dječaka Denisa Mrnjavca, koji je bio kriv samo zbog toga jer nije bio siledžija i jer je htio završiti škole i pošteno raditi. Iako mrzim integriranje u masu, parola koju sam danas vidio na protestima je sušta istina. Svi smo mi (sa malo srca) Denis.
08.02.2008.
Dječaku od dječaka
***
Ovaj dječak te nije znao dječače
Ovaj dječak dječače ni sada o tebi ne zna mnogo,
Po onome što je ovaj dječak o tebi čuo... žao mu je zbog toga dječače...
jer zna da te više nema dječače
Dječače...
igrišta su u Rajevini da im nema kraja,
tamo će ti se vile obradovati
tamo će ti pjevati
miljeniče...
Dječače,
tamo jedan Starac u bijelom,
putnik,
širi svoje ruke nad bogatom trpezom,
i govori:
Hajte djeco, hajte...
Popij medovinu besmrtnika... i nasmij se dječače...
POST SCRIPTUM
Da li ubice zaslužuju milost? Danas sam slušao o tome kako mržnja i osveta neće vratiti Denisa Mrnjavca. Slažem se. Da je on moj sin ili i brat mržnja i osveta mi ga ne bi vratile. Ali bi mržnja, kao i osveta svakako učinila da oni koji su sa svojih 18 i 19 godina u stanju dječaku mlađem od sebe rasporiti utrobu, jer ih je gledao, plate za svoju svirepost. Treba ih ukloniti iz surovo racionalno-preventivnih razloga. Učinili bi to opet. I poslužili bi kao primjer. Cijelo jutro, dan i večer molim bogove za tu javu. Molim Peruna, velikog ratnika i Gromovnika da naplati zlotvorima po njihovim djelima. Neka vodi oštrice pravde ka zlotvorima, ne samo Denisovim, nego prema svim objesnim kukakvičkim bjesovima. Daj bože, daj bože, daj bože....
02.02.2008.
živci i gmazovi
Imam gmazove a ne živce. Ili jednostavnije, ono što se inače zove živci, moglo bi prije nazvati gmazovima. Bar u mom slučaju. Gmazovi su hladnokrvni, ali puno trčkaraju, ili mile po tlu, uvijajući se. Upravo tako, i moji živci se rastandrču, onda me spopada uvijajući jad... ali tada... tada ostajem leden kao determiniranost. Da, takav. Zla luda. Luda i hladna kao zmija. Nekadašnji predak - čuvarkuća oplođuje generacije hladnom ljudskošću, ali i uništava vazdušne štetočinske demone.
29.01.2008.
Praznina...
Praznina ne postoji... jer je sve puno prostora. Tako je i praznina, da je nekako kažemo, puna osmjeha koji ne bivaju. Sve je to suludo.... ti osmjesi... sve je to suludo... reći nešto jezikom... to je promašaj u startu. Glup si ma kako pametan... da li su ta praznina, onaj čiko u autobusu crven u licu sa štapom što se ustane i kaže "uh.. i nešto što se ne možeš sjetiti... ili ona starija gospođa što, kad ti unezveren jer ti ne radi internet ,izjutra baneš na trafiku i tražiš cd da bi snimio neku važnu poslovnu stvar, pokazuje baki trafikantkinji slike svoje unučadi... ili jedan ružno podgojeni.. podgojena bubuljičava guja u autobusu.... sjedio je lijevo od ulaza... primaš 30 feninga kusura... čitaš malo Dostojevskog... i to je sve od čitanja, jer su ti uskoro u rukama papiri o popu koji krade novac od dobrotovornog društva čiji je predsjednik da bi sebi i svojoj ljubavnici, udatoj ženi, plaćao avionske karte i luksuzne apartmane....jeste praznina osmjesi koji ne bivaju, ali joj se svakako može nasmijati nakon što nas ispati i otuđi od bilo kakvog vrijednog (čitaj konstruktivnog) razmišljanja...
26.01.2008.
Grozota pustoši
Viktor Ivančić je moj omiljeni novinar i pisac. Vita activa je njegov odličan roman. U tom romanu čitamo jedan upečatljiv citat. Definiciju "naroda", rulje, gomile, kao "uholoža, beskičmenjaka, gmazova, štakora, režimskih hijena" - ja bih dodao poluinteligenata, poltrona, koji, u ime "zajedničkih" interesa, od poročnih slušača Cece, Šemse Suljaković, časkom mutiraju u fanatičnu rulju - vaške, spremne isisati krv svakome ko ne dijeli njihov trenutni entuzijazam. Njihovu pomamu čije se demogorgonske nijanse koje se mijenjaju u ovisnosti od sposobnosti alfa mužijaka da im u okviru bezveznih karaktera artikulira komplekse i frustracije. Znamo njihove ultimativne intelektualne domete u ovoj zemlji - Dodik, Ćelo, Vidovita Azira, Semir Osmanagić... Svako ko će im objasniti da su, iako po svemu mizerni, ipak po nečemu značajni - bez obzira je li to zbog pobjede Crvene Zvezde, činjenice da su džini letači konačno odblokirali Azirine kašike (fino piše u Expresu) ili činjenice da smo najstarijii Evropi to jest da od "nas" potiču i Norvežani i Danci, kako je to masi u delirijumu, pod pokroviteljstvom opštine Stari Grad ponovo objasnio mesija sa šeširom... A noćas sam baš hodao Starim gradom... ne po košmarnom korzu gdje i "narod", nego iza... gdje je uskost i grč... neke radnjice sa razbacanom robom... second hand kojeg je odavno zatvorila inspekcija, u čijem se prljavom izlogu još uvijek može vidjeti "roba" - žensko donje rublje, kakvo vjerovatno nose noćne dame u kuplerajima DŽ kategorije. Nije ni "narod" drugo do pleroma krezubih prostitutki rasadnica sifilisa i gonoreje, koje političari i prevaranti *ebu za mali novac. Ne zna se jesu li gori što se više zaraze "narodom" ili ne... Puštam sebi na winampu Dire Strates "Brothers in arms"... i sjetim se par stihova koje sam davno napisao ne osjećajući Sarajevo više svojim:
Grad se obukao
u grozotu pustoši
Umora njegovog
sustižu me
misli samoobmane
i nemoći
Dok lutam bivšim ulicama...
Stariji postovi
|